RANČE
Ranče je također omiljeni ples u paru, orkestar ga općenito svira iza Tanaca; u novije vrijeme između dva plesa nema ni odmora. Iza Rančeta moguće je vratiti se na Tanac, da bi iza toga mogli uslijediti Pačići (kao modni utjecaj 30-ih g.). Ova tri parovna plesa podudaraju se u načinu hvatanja i u dvodjelnoj strukturi. Kod Rančeta se ova dva dijela ipak mogu razlikovati u dužini; orkestri su mnogo puta živjeli s tom mogućnošću kako bi ples postao raznovrsniji. Od vještine je plesača zavisilo kako su se mogli prilagođavati promjenama u glazbi; to je dalo lako, veselo obilježje plesu.
Prvi i treći dio Rančeta završava savijanjem koljena (4.1, 4.3) drugi dio je nevezaniji i u koracima, i u kretanju u prostoru (4.2). Savijanje koljena koje je slično čučanju, na kraju prvog dijela, zavisno od glazbe, može se duplirati; ali ipak je zakon, da obje noge ostaju na zemlji (za razliku od modnih utjecaja što su preko dvadeset godina prosperirali plesni ansambli, gdje se pri skoku na jednu nogu druga noga/peta diže u zrak). Ranče je omiljen ples i u baranjskih Šokaca; poznat je i u njih sa pjesmom kao i kod Bošnjaka. Melodija je slična melodiji Kola. Prema zaustavljivanju melodije i plesa (isčekivanje u glazbi i na kraju prvog dijela plesa) možemo pronaći njegove paralele u Slavoniji (Nebesko), u Bačkoj (Ćućkavo kolo, Ja sam Jovicu), u Srijemu (Zurka) i u jugozapadnoj Srbiji (Starinski zaplet).
Muškarci su se ponekad našalili sa svojom plesačicom: kada je trebalo da oboje savijaju koljena prema dolje, oni su uradili baš obratno, stali su na prste i izvukli se.
GLAZBA
VIDEO
