TANAC
Najomiljeniji ples u paru rjeđe poznaju i pod imenom: Po dvoje. Općenito ga plešu muškarci sa ženom u paru, ali - ako nema dovoljno muškaraca - žene plešu jedna s drugom. Žena stavlja svoje ruke na ramena muškarca (hvatanje čardaša), a muškarac drži ženu za struk. Nema vezani prostorni oblik, iako prema jednom podatku, 40-ih g. muškarci i žene otpočeli su ples razmješteni u dvije nasuprotne linije. Krajem prošlog stoljeća poznavali su ga još samo kao ples u krugu (u kolu).
Jedini osnovni motiv sastoji se od dva dijela: prvi dio u mjestu uz poklecavanje i drmanje (3.1), drugi dio okretanje u smjeru hoda kazaljke na satu popraćeno drmanjem (3.2). U prvom dijelu parovi stoje jedno drugom nasuprot, u drugom dijelu moguće je malo pomjeranje u smjeru okreta. U jednoj varijanti prvog dijela žena se može malo pomjerati u struku. Na cijelu melodiju drugog dijela može se otprilike učiniti cijeli okret, ali imamo primjera i na polovljenje (tada okret mijenja svoj smjer bez posebne promjene koraka). Dopušteno je i malo kretanje u prostoru. Ples možemo ukrašavati udaranjima o pod, zamahivanjima nogu.
Govoreći o melodiji ne može se ustanoviti je li se Kolo-melodija osamostalila, ili se već prije postojeća Tanac-melodija ugradila među Kolo-melodije. Činjenica je, da su glavna melodija Tanaca (Išla snaša...) i jedan dio melodije Kola skoro isti. Omiljenost ovog plesa ipak je vidna; pod imenom Tanac poznate su još melodije (Da sam ptica..., Dođi diko i nemoj..., Da mi nije ljubavi...); upadljiva je sličnost ove zadnje s melodijom Dunje ranke. Marija Bošnjak iz Semelja još i dan-danas zna sve ove melodije na usnoj harmonici, na kojoj je mnogo svirala u svojoj mladosti na nedjeljnim igrankama u Poganu.
Vjerojatno je istina da se Tanac kao ples u paru izdvojio iz Kola sredinom XIX.st. pod modnim utjecajem čardaša koji se brzo širio. U susjednih etničkih skupina svugdje možemo pronaći njegove paralele (Šokci: Snašo, U tanac; Srbi iz županije Baranje i Tolne: Mađarac, Sečujac; bačvanski Srbi: Cigančica, Po dvoje; Sjeverna Hrvatska: Podravski čardas, Drmeš; deščanski Srbi: Po dvoje; Srbi iz okolice Budimpešte: melodija Lepe Nere). Pod istim imenom, ali s drugim karakterom, postoje plesovi u paru, odnosno plesovi u krugu u Dalmaciji (Krčki tanac, Paški tanac), u dinarskoj zoni (Lički tanac), ali i u Srbiji s crnogorskim podrijetlom (Sitan tanac, Pleti tanac). Ovaj naziv, Tanac, ukazuje na to da se radi o prastarom plesu.
Na magijske veze plesa ukazuje i to da su ponegdje ples otpočeli s uvikivanjem za kudilju!, kako bi kudjelja rasla na visoko. Tanac se može uvrstiti u brojnu obitelj plesova za bolji urod poljoprivrednih proizvoda (takav je npr.: Dučec u Posavini, Nebesko u Slavoniji), a ti se plesovi mogu pronaći i u srednjovjekovnoj „branle”-tradiciji (vidi francuski „Hault Barrois” branle[1]).
Brzi tempo i koraci Tanaca, te plesanje u paru, uvijek pokreće plesnu zabavu; 50-ih g. u semeljskoj krčmi jedan je momak iz opklade otplesao Tanac na stolici sam. U bošnjačkim svadbama za vrijeme predaje poklona (nevjestinog plesa) plesao se isključivo Tanac.
[1] Arbeau, Thoinot: Orchesography. 1588.
GLAZBA
VIDEO
