KUKUNJEŠĆE
Oko 1925.g. u Poganu već plešu Kukunješće, danas već jedan od najpoznatijih i najomiljenijih baranjskih plesova, štoviše u Bačkoj ga poznaju ponegdje i Mađari. Za razliku od starih bošnjačkih plesova, počinje desnom nogom u desnu stranu. Plešu ga muškarci i žene, držeći se za dolje spuštene ruke u otvorenom kolu. Kreće se dinamičnim, trčećim koracima, ali su se originalni motivi pretvorili u korake koji su slični drmanju (ili već i jesu; 12.1), štoviše poznajemo motiv koji kreće lijevom nogom u desnu stranu (12.2). Ples mogu ukrašavati udaranja o pod na estam, odnosno ukršteni koraci koji su slični originalnim srbijanskim motivima.
U Baranji orkestri sviraju Kukunješće s više vrsta melodija; jedna počinje kao neka vrsta koračnice (u Baranji ne poznaju melodiju Kukunješća koju znaju Srbi iz okolice Pešte). Ove melodije pokazuju malo sličnosti s melodijama Kukunješća poznatim po cijeloj Srbiji. Za vrijeme plesa nisu pjevali, izuzev jedne strofe koja podsjeća na podvikivanje:
Alaj igram, alaj znam,
Kukunješće da igram,
Sitnu, malenu,
Ne uzimaj za ženu.
Na današnjem teritoriju Srbije ples je općenito poznat pod imenom Kokonješte ili Kukunješ. Međutim, stil plesa znatno je drugačiji, sličan je također poznatom Moravcu.
Kukunješće je dobar primjer uzajamnog utjecaja naroda karpatskog bazena. Sam naziv plesa potječe iz rumunjskog (značenje: mladić, momak), ples je stigao u Baranju posredstvom srpskih vojnika, a Bošnjacima i Šokcima (koji su Hrvati) svirali su svirači ciganskog podrijetla iz Mohača.
GLAZBA
VIDEO
