TODORE
Drugim nazivima: Po jedanput drmavica ili prema početnom stihu jedne pjevane strofe: Tedu, tededu. Todore (5) je omiljen ples pokladnog razdoblja, ali su ga često plesali i u svadbama i na svinjokolji. Jedan je muškarac naizmjenice plesao sa dvije plesačice. Stariji dobri plesači često su birali sebi za partnericu vješte, mlade djevojke. Način hvatanja isti je kao i u slučaju Tanaca, a i koraci se podudaraju s koracima drugog dijela Tanaca. Ravnajući se melodiji, muškarac se prvo okreće s jednom ženom (1/4 melodije), a potom s drugom isto toliko vremena, ali u drugom smjeru. Žena koja čeka pleše osnovni korak u mjestu, ali se za ovo vrijeme može i okrenuti oko svoje osi. Naravno, ova se osnovna struktura često mijenja (muškarac se više okreće s jednom ženom), i daje povoda za šalu, mamljivu igru. Vještiji su momci, makar i više puta, ”ukrali” djevojku koja je u drugoj trojci ”čekala”; tako se moglo desiti da je neki muškarac plesao istovremeno čak s 5-6 žena.
Melodija je plesa stara gajdaška melodija, često s različito dugim redovima. Tekstovi pjesama su šaljivi, često besramni (masni), pjevani na nečiji račun.
Todore je omiljeni ples i u baranjskih Šokaca. Njegove paralele, odnosno srodnosti mogu se pronaći i kod bačvanskih Šokaca, Srba i Bunjevaca (Keleruj); u Slavoniji (Todore, Mista) i u Srijemu (također pod nazivom Todore).
Plesovi koji se plešu u troje smatraju se specijalnima među Hrvatima i Srbima u Mađarskoj, ali i u plesnoj tradiciji naših južnih susjeda; osim teritorija, koji se naziva panonska zona, nisu poznati. Njihovo podrijetlo može se tražiti u kasno srednjovjekovnoj plesnoj tradiciji (koja je zajedno s drugim utjecajima dospjela do nas posredovanjem Austro-Ugarske Monarhije), ili možda u plesnom materijalu Nijemaca koji žive također na ovom teritoriju.
GLAZBA
VIDEO
